Uvodna reč urednika
Ovo je aktivirajuće pozdravni tekst.
Nostalgija koju pokreće sećanje na veranje po urbanom drveću koje daje plodove, koje vidite sad svojim očima,sa svim zelenilom i kiselinom i vaškama i probijanom svetlošću ulične i dvorišne rasvete kroz tu džunglu u kojima se razaznaju lica, dogadjajima na i ispod drveća čiji plodovi su besplatni i samo ga deca krcaju, u svojim godinama, ovde se zauvek prekida.
Piskavci su mesto gde je u rano proleće uz najlepši vazduh i njegova topla strujanja započinjalo uporno sastajanje nakon zimskog raspusta i svih zabava na snegu u ovom delu sveta.
Zeleni piskavci!!Mmmmm....Nešto tada najlepše na svetu !
Zbog toga što je njihovo postojanje bilo savršeni izgovor za izlazak iz kuće.Jedine reakcije roditelja sastojala su se u samo jednoj rečenici izjavno-uputnog-ne-znam-gde karaktera:"Nemoj to da jedeš zaboleće te stomak."
Ispod krošnji, gde trava od nas koji smo tu gazili bukvalno ne raste, lako je bilo igrati klikere, dok se u našim paralelnim životima približavao letnji raspust.
Piskavci su ponekad bili super oružje u nekom malom uličnom ratu protiv zlih baba i matorih koji su nas terali odatle. Čak je jednom izbio i mali prljavi rat izmedju nas samih.
No,bilo kako bilo,idemo dalje.Mi sada imamo već po tridesetak godina,juče smo postali punoletni,neki od nas već imaju svoje klince koji možda nikada neće ni saznati šta su piskavci.Naravno, iz dobro poznatih razloga, tipa- ovaj deo grada zahteva proširenje smeštajnih kapaciteta..Daj begere,ruši kuće,čupaj to šugavo drveće...
Mi smo dakle,sada,zreli,odrasli ljudi.
Teme koje ću postavljati ovde baviće se praktičnim rešenjima mnogih problema vezanih za zdrav način vodjenja života. Služiće na pomoć svima nama.Zajedno ćemo izgraditi svoju najbližu okolinu kao jedno bolje mesto za život i rad.Naučićete dosta istina o mnogim pojavama i procesima.
Odgovornost koju ja imam pred samim sobom biće mi dodatni motiv da se bavim najkvalitetnijim i najpraktičnijim mogućim temama.
Нема коментара:
Постави коментар